Aktivnosti

Poslijeratno razdoblje u američkoj kinematografiji obilježeno je sve pesimističnijim prikazima obiteljskog života, koji su postupno potkopavali prethodno svetu ideju doma. Ovaj razvoj događaja iznjedrio je ciklus transžanrovskih filmova koji se obično kategoriziraju kao film noir, korpus djela koji istražuje mračnije podstruje američkog poslijeratnog društva. To je doba bilo karakterizirano značajnim društvenim prevratima, uvelike potaknutim proširenom ulogom žena tijekom Drugog svjetskog rata. Kako su žene ulazile na tržište rada u dosad nezapamćenom broju, tradicionalna rodna dinamika bila je poremećena, što je izazvalo uspostavljene društvene norme. Film noir se djelomično može shvatiti kao odgovor na te transformacije, uvodeći nove arhetipove likova kao što su femme fatale i psihološki poremećenog muškog protagonista. Potonji lik često odražava dugotrajne učinke traume, što se manifestira u psihološkom propadanju i nestabilnom ponašanju.

U ovom se izlaganju analizira film Na usamljenom mjestu (In a Lonely Place), kapitalno je djelo Nicholasa Raya, koji se općenito smatra jednim od najosebujnijih holivudskih autora. Film služi kao reprezentativan primjer kasne faze filma noir, tijekom koje su uravnoteženiji prikazi likova ustupili mjesto sve nestabilnijim i patološkim figurama. Kako primjećuje Paul Schrader, treću fazu filma noir (1949.–1953.) definira „psihotična akcija i suicidalni impuls”, obuhvaćajući filmove kao što su Gun Crazy, The Big Heat, Detective Story, White Heat i In a Lonely Place. Protagonist Rayeva filma, Dixon Steele, primjer je (anti)heroja ove kasne noir faze, čiji lik prolazi kroz duboki proces psihološke dezintegracije. Ova studija analizira film kroz višestruke interdisciplinarne okvire, uključujući stilski, egzistencijalistički i feministički pristup — od kojih je svaki ključan za proučavanje filma noir. Poseban naglasak stavljen je na koncept traume, oslanjajući se na teorijske doprinose Cathy Caruth i Kirbyja Farrella.

U izlaganju se ističe mogućnost upotrebe videoigara u radu s djecom u školi s ciljem kako bi se određena traumatska iskustva razriješila ili čak prevenirala. Istaknute su dvije vrste videoigara. Prva je posebno izrađena za rad na traumama kao rezultat suradnje sa stručnjacima za psihološko zdravlje. Kao primjer je istaknuta igra SPARX (Sparx Studios, 2013) koja pomoću tehnika bihevioralne terapije pomaže igračima reducirati simptome. Druga vrsta igara također je usredotočena na rješavanje traumatskih iskustava, ali problemu pristupa s umjetničke strane, tj. sličnije  književnim tekstovima . U njima je siže povezan s traumatskim iskustvima likova što omogućava igračima da se kroz empatiju s likovima suoče s vlastitim iskustvima i razriješe ih. U tom su kontekstu na izlaganju analizirane videoigre: Disco Elysium, Gris, That Dragon Cancer, Child of Light i Persona 5.

Dana 22. 4. u sklopu Festivala znanosti 2026. i projekta RETRA - Reprezentacija traume u književnosti i novim medijma (IP-UNIZD 2025-27080) u prostoru Slavističke knjižnice (multimedijske čitaonice) Odjela za kroatistiku održana je radionica za učenike Medicinske škole Ante Kuzmanića u Zadru pod naslovom ENERGIJA RIJEČI: Verbalizacija traume Rodiona Raskoljnikova. Radionicu su osmislile i održale studentice diplomskoga studija Hrvatskoga jezika i književnosti Leona Mladin i Amarija Kraljić, pod mentorstvom voditeljice projekta prof. dr. sc. Kornelije Kuvač. Učenike je dopratila i za radionicu pripremila njihova nastavnica Hrvatskoga jezika Anja Gligora, prof.

Sažetak predavanja

Izlaganje se usmjerilo na korpus recentnijih tekstova hrvatske i svjetske dječje i adolescentske književnosti koji  reprezentiraju traumatska iskustva (obiteljska, vršnjačka, socijalna, identitetska i sl.). Takvi tekstovi omogućuju prepoznavanje i razumijevanje traume i traumatiziranih pojedinaca te razvoj empatijskoga odgovora u široj zajednici čitatelja (školi, razredu, čitateljskoj grupi) . Predavačica je upoznala nastavnike hrvatskoga jezika s teorijom traume u humanističkim znanostima i metodologijom njezine primjene pri interpretacijama književnih tekstova. Posebnu je pozornost svratila na osobitosti reprezentacija traume u dječjoj i adolescentskoj književnosti s obzirom njezinu pedagošku i edukacijsku namjenu. Interpretacijom romana Ivane Šojat "Po zidovima crtam drveće" (2023.) ukazala je na biblioterapeutske učinke narativnih, karakterizacijskih i stilskih strategija autorice. Cilj je bio potaknuti nastavnike na osmišljavanje metoda koje usmjerenost na tekst zamjenjuju usmjerenošću na mladoga čitatelja i njegove aktualne razvojne potrebe, ne zanemarujući, pritom, ni razvoj njegovih literarno-estetskih kompetencija. 

Predavanje je održano u OŠ Krune Krstića u Zadru, 31. ožujka 2026.

Sažetak predavanja

Trauma rata ostavlja dugotrajne posljedice na pojedinca i društvo. Velika je odgovornost kulturnih i književnih elita u tome koja će značenja pridati iskustvu rata. Treba li kultura djelovati u smjeru ozdravljanja društva ili ga još desetljećima ostavljati u stanju uronjenosti u traumu? To znatno ovisi o načinima na koje se iskustvo rata ugrađuje u kolektivno pamćenje. Na tome počiva i razlika između ratne i antiratne književnosti. Ratnu se traumu može interpretirati društvenom potrebom u određenom povijesnom trenutku, a može je se predstaviti i kao apsurdni rezultat društvene i političke manipulacije koja prethodi ratu. Pisac 21. stoljeća nastupa u ulozi svjedoka koji osvješćuje i suočava čitatelja sa stvarnim iskustvom rata. Često izlazi iz dominantnog društvenog narativa dajući glas istinskoj žrtvi koja svoju traumu ne može iskazati. On ukazuje na opasnost prijenosa ratne traume na potomke stradalih, čime se generiraju budući ratovi. Pisac 21. stoljeća potkopava velike povijesne priče kojima političke elite opravdavaju ratove. Predavanje je prikazalo razlike između ratne i antiratne književnosti, razvoj hrvatske antiratne književnosti u 21. st., te kroz vrlo aktualan pristup teorija traume interpretiralo nekoliko romana koji kombinacijom fotografije i teksta te povezivanjem antiratnog pisma s elementima horora komuniciraju ratno iskustvo.